novi grb mali 2

Crkve

 

Sa sigurnošću možemo tvrditi da su bile tri crkve na prostoru Pougarja, a za još dvije nagađamo da su nekoć na tom prostoru postojale.


Prva od crkvi za koje nagađamo njezino postojanje je crkva svetog Kuzme i Damjana, župe Mel podno Vlašića, koja se spominje u povelji Hrvatsko-Ugarskog kralja Bele IV. Baš na našem prostoru u to vrijeme podudarale su se granice Zagrebače i Splitske biskupije, pa ako je ta župa istovjetna sa našom Melinom isto sa sigurnošću ne možemo utvrditi kojoj je biskupiji pripadala. Danas u selu Melina na lokaciji Glogovica postoje ostatci nečega što podsjeća i što bi mogla biti upravo ta crkva svetog Kuzme i Damjana. Na stručnjacima je da utvrde je li to stvarno tako. U narodu dobretićke župe postoji predaja o „velikoj crkvi“ i to na prostoru sela Kričići, koje je u neposrednoj blizini Meline, a vjerojatno se tada i brojalo pod Melinu, i cilja se na istu crkvu svetog Kuzme i Damjana.

Bula Bele IV

Druga je bila crkva za koju fra Anto Knežević   kaže da je bila posvećena svetom Anti   Padovanskom, a tamošnji svijet govori da se   nalazila na zaravnjaku između Zapeća i   Jejića. Na popisu izumrlih župa na prostoru   Bosne i Hercegovine spominje se i župa   Zapeće. O vremenu kada je postojala nema  pisanih dokumenata, ali se predpostavlja da   je  to bilo poslje pada Bosne u Osmanlijske   ruke 1463. godine i dolaska plemića Stjepana   Dobrete u Pougarje, koji se upravo bio sakrio  u  Zapeću gdje je i sahranjen. Možda je baš iz tog razloga Zapećko groblje i posvećeno svetom Anti.

Današnja, moderna župa svetog Ante, poznata nam je više od 270 godina, jer matice posjeduje od 1735. godine. 1708. godine, u imeniku župa generalova povjerenika fra Ivana de Viertia samostanog područja Fojnice spominju se župe Jajce i Travnik, ali Dobretića tj. Vrhovina nema. Vjerovatnije je prostor Pougarja tada bio dio Jajačke župe, jer se iz imenika razabire da su u Jajcu služila dva svećenika. Župa se prvo se spominje pod nazivom Vrhovine, a potom kao Dobretići. Sam naziv Vrhovine je logičan, jer je Dobretićka župa iza Korićana ima drugu crkvu sa najvišom nadmorskom visinom u Bosni i Hercegovini. Drugi naziv dolazi od plemićke obitelji Dobretića koji doseliše na prostor Pougarja prije otprilike 550 godina, a počeo se upotrebljavati kao naziv za župu rastom ugleda tada još svećenika fra Marka Dobretića, koji kasnije postade i biskup.

Crkve župa nema sve do 1862. kada ju gradi tadašnji župnik fra Franjo Zubić. Sad će neki reći da je stvarno dugo trebalo da se 'prva' crkva napravi ali jednostavno okolnosti su bile takve, da se nije moglo. Prije sredine 19. stoljeća u prostoru Bosne i Hercegovine postoje samo dvije crkve, jedna u Fojnici i druga nama poznatija, svetoga Ive u Podmilačju, tako da s obzirom na to, njezino rušenje 1993. zvuči još bolnije, jer je preživila tolika stoljeća turskog zuluma. Sredinom 19. stoljeća Habzburška monarhija stavlja se u zaštitu katolika Bosne i Hercegovine i stega po pitanju gradnje crkvi popušta. Kroz 20 –ak godina niče 15-ak crkvi, među kojima i naša u Dobretićima. Biva smještena ispod starog župnog stana i iznad mjesta gdje se iznostio kip svetog Ante, odnosno desno od današnje crkve. Bila je od brvana, sa nešto podzide, a bila je dugačka 20-ak i 10-12 m široka. Narod joj se radovao jer je prestalo nomadsko seljakanje, a od nevremena se imaju gdje i zakloniti. Bila je kratka vijeka jer je kao i prijevremena napravljena. Čim su nadošle nove prilike napravila se bolja crkva. Godine 1884. nabavljeno joj je novo zvono teško 280 kg.

prva crkva dobretici

Plan za drugu crkvu je izgradio arhitekt Holz, tada boraveći u Travniku dne 10. studenog 1885. godine. Mada se je prvo mislilo da se stara crkva treba obnoviti, savjet stručnjaka ustanovio da bi to bilo preskupo i opet nekvalitetno pa se pristupilo gradnji nove crkve. Kamen se za crkvu kopao najviše u majdanu kraj Studenca, ispod crkve. Pjesak se dogonio konjima iz Ugra. Krečane su se palile u župi i kreč gasio na Poljanicama kod crkve. Sedra se dogonila dijelom iz Orašca, a dijelom iz „Bašćice“ na Prokoscu. Utom je sljedila promjena župnika, jednog, pa drugog, koji u svibnju 1890. godine kreće sa zidanjem crkve. Zidali su je je petorica majstora Dalmatinaca. Glavni Jakov Koljanin imao je dnevnicu 3,5 forinta, a ostali (Andrija, Svitlica, Martin i Zečić) po 2,5 for. Domaći ljudi Brnić, Vrudeka, Pavlović, Čakarić i Žilić, irgeti, plaćani su po 0,8 for. Do 21.11.1890. zidanje je dovršeno, a do zime gradnja se i pod krov stavila. Posao oko postavljanja plafona u crkvi nastavio se s proljeća 1891. A već u travnju te godine premješten je župnik i došao je novi, koji je ozidao zvonik, nastavio rad s drveninom i g. 1902. ožbuko zvonik i fasadu crkve. Plafon u crkvi i toranj (zidanje) pogodio je majstor Ivo Šuak (pravilno Martinović iz Ovčareva) za 540 forinti. Godine 1892. Nabavljena je krstionica, popođena je prvotno drvenim podom, koji je god 1905. zamjenjen pločama, nabavljenim i izrađenim u Divičanima od Ibre Begića. Godine 1903. kupljen i isplaćen veliki oltar od Stuflessera iz Tirola. Podzida je pred crkvom i stepenice načinjene su 1898. troškom crkvene blagajne. Crkva (djelomično) maljana g. 1930. dozvolom Ordinarijata. Maljanje dozvoljeno uz uvjet da ga vrši iskusna tvrtka. Maljao je akademski slikar Vlado Marijanović iz Livna za 9.000 din. I po brzini rada i po omanjoj svoti, vidi se da je sav rad više početnički nego dostojan akademskog slikara. Crkva je pokrivena šindrom sve do 1940. god kad je nabavljen solidan krov – salonit. Nalazila se na lokaciji, iznad sadašnje crkve, gdje se trenutno nalazi poprsje fra Željka Džaje. Srušena je 1971. godine, kada je počela granja nove, sadašnje. Biva teško oštećena 27.10.1969. u potresu s epicentrom u blizini Banja Luke.

Tako kreće gradnja 3., današnje crkve. Zatemeljena 13.6.1971., a posvećena 13.6.1973.Građena za župnikovanja fra Mate Perića iz Kreševa, glavni majstor gradnje bio Franjo Baban iz Kreševa, crkvu projektiro inženjer fra Pijo Nuić iz Mostara. U crkvi se nalazi i nekoliko djela sakralne umjetnosti. Brončani kip Sv. Ante s djetetom Isusom (vis. 185 cm) izradio je kipar A. Starčević u prvoj polovici sedamdesetih godina. Postaje križnoga put naslikao je slikar Slavko Šohaj. Postaje su svečano blagoslovljene 9. ožujka 1975. godine. U dvorištu se nalazi i brončano poprsje fra Željka Džaje, što ga je tih godina izradio kipar Stipe Ledić.Građena ljubavlju Božijom i ljudskom bez obzira na vjeru i narodnost, možda ju je to ovog rata spasilo od rušenja (katoličke crkve u okolici redovito stradale), pogođena biva 12. srpnja 1992. avionskim projektilima na tri mjesta, krov i na dva mjesta u desnom "brodu" fasade, "ozljede" saniro naš Pougarac Pero Miličević.Po padu Pougarja crkva je devastirana i oštećena, a umjetnička djela opljačkana. Zalaganjem župnika crkva je obnovljena a umjetnine pronađene i uz određenu nadoknadu ponovno vraćene u crkvu.Nadmorska visina crkve cca 1150. metara što je čini jednom od najviših crkvi na Balkan. U Bosni i Hercegovini samo je Korićanska crkva Sv Ilije na višoj nadmorskoj visini.

crkva dobretici 1

crkva svetog ante1


Unaprijed se ispričavamo za nenamjerne pogriješke. Ukoliko imate nova saznanja na ovu temu molimo Vas da putem komentara ili kontakta ukažete na njih.

Share

Jeste li znali...

Jeste li znali

Go to top